George Sims - The Last Best Friend

Unusual crime novel about antiquarian Ned Balfour who finds out that his friend was murdered, and in unravelling of mystery gets skin deep into shady, decadent and snobbish world of art dealing. George Sims was himself antiquarian and book is full of interesting observations, funny character and peculiar atmosphere of menace.

Damage (1992)

Very sexy movie about minister who is having an affair with his son's wife, and tragic outcome of that affair. Great acting by Juliete Binoche and Jeremy Irons.

Bait (1995)

Good crime movie about three juvenile delinquents, girl and her two friends who lure unsuspecting citizens willing to fuck underage girl, but after some time go too far and commit murder.

Secret Things (2002)

 

I don't remember much about this movie, but I do recall that it is about two bimbos and their adventures with men, and ending sequence is quite nice.

Eaux Profondes (1981)

Good adaptation of Patricia Highsmith crime novel about wife who is deliberately cuckolding his husband, teasing him and provoking him, so he must kill them off as they come. In the end they get together, and it isn't even clear if he killed them or not, but nonetheless good movie with great acting by Isabelle Huppert and Jean Louis Trintignant.

Diosamante

Very good fantasy comic book about crazy woman on her path to discovery, and although story is typical Jodorowsky, artwork is really something to look at, with each table looking like LSD blotter which you can lick.

The Revenge Of Count Skarbek

Beautiful comic book about unfortunate painter who was deceived by the people he loved and who creates perfect revenge. When his nemesis comes into town claiming to be himself he kills him and his once girlfriend and model who betrayed him together with fake painter, and in the end burns all his pictures and leaves, claiming that people dissapointed him and that for now on he is dead to the world.

Without Apparent Motive (1971)

Very good adaptation of Ed McBain's 87th precinct crime novel about mad sniper who is gunning down people on the french riviera. Detective Carella (good performance by Jean-Louis Trintignant) is questioning friends of gunned people and slowly finds clues, while at the same time encountering pretty chicks, and in the end it turns out all those people had a sex party long ago where they molested some girl who is now mental case, and her father takes justice in his hands by killing them off one by one.

Derek Raymond - I Was Dora Suarez

Incredibly filthy crime novel about murder of prostitute. Detective from Department Of Unexplained Deaths takes the case and soon find more about poor woman, how she became prostitute and how she got infected by AIDS, apparently there are some twisted perverts who can't get their dicks up so they have to watch sluts while diseased rats are infiltrating their pussy. No matter how edgy and gruesome novel is, it falls in second part due to too quick catching of the killer, his banal motivation, and detective sudden interest in the life of some slut, but nonetheless is quite poetic in some parts, especially when detective is reading sluts journal and her thoughts are awoken while she's laying on a stretcher.

Poslednja stanica

Stajao sam na autobuskoj stanici posle večernje šetnje po gradu nadajući se da ću uhvatiti poslednji bus. Autobusi, trolejbusi i tramvaji su prolazili i proklinjao sam sebe što nisam skrenuo do paliluske pijace gde sam mogao brže da stignem. Sedeći na stajalištu neki momak me je pogledao i rekao: I ti čekaš bus?

-Aha, odgovorio sam.

-Sad će doći jedan, to je nova linija.

Ubrzo je došao bus. Ušao sam na prednja vrata i pitao vozača je li ide do Zvezdare.

-Ide, odgovorio je gledajući niz ulicu.

Seo sam na sedište i razgledao ljude u autobusu. Imao sam neki deža vu osećaj oko svega ovoga, i posle nekog vremena autobus je išao negde drugde, i putnici su se ponašali veoma čudno. Izgleda da ću ponovo morati da čekam noćni. Izašao sam na poslednjoj stanici. Noć je bila hladna i vetrovita, i ušao sam u neki restoran da popijem kafu. Osim mene u restoranu su sedeli neki momak i devojka koji su se svađali. Ispijajuću kafu, nisam imao izbora nego da ih slušam.

-Samo zato što sam počeo da se drogiram, ti me napuštaš, je li fukso?

Momak se drao i izgasivši cigaretu uzeo čašu i razbio je po stolu. Krv od srče iz njegove ruke je tekla po stolu, mešajući se sa prosutim vinom.

-Molim te Bozalo, nemoj...

-Šta nemoj? Praviš se mutava?

Ustao je sa stola i povukao je sa sobom, lupajući joj šamare, vukući je sa sobom, i u mahnitom trenutku izvukao pištolj, opalio u grudi, i devojka je pala na beton. Otišao je do auta gde ga je čekao drugar i odvezao se. Izašao sam iz restorana i pogledao mrtvu devojku. Krv je tekla po snegu koji se nagomilao tokom dana. Nisam znao šta da radim, da li da pobegnem ili pozovem policiju. Bio sam jedini svedok ubistva. Još je bilo rano za noćni autobus i gledajući sirotu curu pozvao sam policiju. Detektiv i Nataša su vozili bulevarom prolazeći lion i stigavši na raskrsnicu parkirali.

-Ej, jesi video one klošare? 

-Aha, lepo su se nadrogirali.

-I još se smejali.

-Šta ćeš. Da vidimo sad ovo.

Detektiv je izašao iz auta sa jedne strane i Nataša sa druge dok se nisu približili meni i mrtvoj devojci.

-Ti si pozvao, pitao je detektiv izvlačeći cigaretu.

-Jesam.

-Šta si radio ovde?

-Čekao sam noćni bus, pa sam ušao u restoran da popijem kafu.

-Daj ličnu kartu.

Izvadio sam ličnu i detektiv, pogledavši je, preokrenuo je dva tri puta kroz prste i vratio mi.

-Šta si video?

-Neki tip se svađao...

Pogledao sam u devojku.

-Svađao se sa njom. 

-Šta je pričao? Izgledaš pospan, momak. 

Nataša je gledala u devojku dok je detektiv pripalio cigaretu.

-Khm..govorio je...samo zato što sam počeo da se drogiram, ti me napuštaš, ili tako nešto. Psovao je, razbio čašu, odveo je iz restorana i pucao.

-Vidim da si uzdrman, momak. Sećaš li se još nečega? 

-Hm...cura je rekla njegovo ime. Bozalo.

Detektiv je pogledao u mrtvu curu i okrenuo lice prema meni.

-Ah, znam tog lika...

Nataša se primakla i dala mi dve tablete bromazepama. Pružila mi je kafu iz automata.

-Gde je otišao?

-Odmah je uskočio u auto i odvezao se sa nekim tipom. Mislim da je krenuo ka južnom bulevaru.

Bromazepam sa kafom me je malo okrepio. Gledajući popločanu ulicu i semafore, neonska svetla i tihu muziku iz restorana, zapalio sam cigaretu i izbacio veliki oblak dima. Brzo je stigla ekipa hitne pomoći koji su odvukli curu i ubacili je u vozilo. Fotograf je bljeskao aparatom dok je balističar uzimao čauru od metka.

-Stamenkovski će imati posla sa ovom curom.

-Gde je Tea?

-Mislim da je uzela godišnji.

-A Čed?

-Nemam pojma. Često razmišljam o njemu. On je stvarno ideal muške lepote o kojoj sve žene sanjaju.

Spremali su se da krenu zajedno sa kolima hitne pomoći, i okrenuli su se ka meni.

-Hvala ti momak. Bićeš pozvan da daš pismenu izjavu.

-Dobro, rekao sam i zapalio cigaretu. Kroz par minuta autobus je stigao i ušao sam, mrtav umoran.

Detektiv i Nataša su vozili iza kola hitne pomoći.

-Andrea Milošević, 19 godina. Živela je sa ocem kod Vukovog spomenika.

-Moraćemo da mu kažemo.

Parkirali su pored crvenog pežoa i popeli se u poluraspadnutu kuću. Lift nije radio, i svetlo u prizemlju se čas gasilo, čas palilo. Sve je bilo prljavo i ružno u toj zgradi i penjući se stepenicama Nataša je za dlaku izbegla da propadne kroz istruleli stepenik. Na sedmom spratu su pokucali na vrata. Otvorio im je gospodin u smeđem džemperu. Raštrkana kosa mu je padala preko čela.

-Vi ste Andrein otac?

-Jesam. Gde je ona? Već je trebalo da se vrati, ali ne odgovara na pozive.

-Mrtva je.

Otac je gledao u beton dok ga je detektiv proučavao.

-Možemo li da uđemo.

Čovek je neko vreme bio zamrznut u vremenu, i pogledavši detektiva klimnuo je. Ulazeći u stan, detektiv i Nataša su razgledali glinene skulpture i razne slike u stanu.

-Znao sam da će se nešto tako desiti...je li se ubila?

Nataša je sela za fotelju i prekrstivši noge zapalila cigaretu.

-Nije. Zašto mislite da se ubila?

-Njena majka se ubila, obesila se o drvo kruške. 

-Zašto?

-Ne znam...valjda nije mogla da me trpi...zbog moje opsednutosti skulpturama i slikama.

Detektiv je gledao sliku na kojoj su bili prikazani momak i devojka. Devojka je opalila šamar momku, a u pozadini mala devojčica je ležala na krevetu.

-Nije se ubila, ali je ubijena. Ubio je neki kriminalac, narkoman.

Otac je ćutao.

-Nemate šta da kažete na to?

-Hm...pa ne iznenađuje me. Andrea je bila mnogo nestašna, bila je dete kad joj se majka ubila, i moj odnos sa njom nije bio baš najbolji.

-U kom smislu?

-U svakom. Krivila me je zbog smrti njene majke, i bila je u pravu.

Detektiv ga je pustio da se ispovedi.

-U početku je Marija pozirala za moje skulpture i slike, potom sam joj dosadio i počela je da odlazi drugim tipovima. Nisam imao ništa protiv toga, čak ih je dovodila ovde. Pravio sam portrete nje i njenih ljubavnika. Međutim, jedan model koga sam doveo, Monika se zvala, izazvala je u njoj neverovatnu ljubomoru. Nisam je tucao, znate, ali ona to nije razumela. Nije razumela moju ljubav prema predmetima. U poslednjim mesecima njeno stanje se svakim danom sve više pogoršavalo, sve više je bila luđa, nestabilnija...

-Shvatam. Šta je bilo sa Monikom?

-Ne znam. Bila je kol gerla, negde je otputovala, u Italiju, mislim. I Andrea je živela sa mnom od treće godine, ali je bila tužna zbog majčine smrti. Da vam kažem istinu, uopšte nisam želeo Andreu. Jednom sam jebao Mariju bez kondoma i od tada mi se nakačila za ceo život. Nisam bio dobar otac, samo sam je koristio za slike i skulpture. Verovatno je u drugim ljudima tražila oca koji joj nije pružio ljubav.

-Moraćemo da pretražimo njenu sobu.

Otac je udahnuo i obrisao znojavo čelo.

-U redu.

Detektiv i Nataša su pretraživali sobu u kojoj su bile uobičajene devojačke stvari, par knjiga, haljina, cipele...pogledali su u kompjuter. Imala je neke poruke od momka.

-Razočarao sam te, i ne mogu više da te viđam. Možeš da pričaš koliko hoćeš kako sam jadan, ali sve devojke koje sam video stopile su se u tebi i uvek ću te se sećati.

Tako je pisalo. Dečko se zvao Uroš Jovanović i živeo je na Konjarniku. Odveli su se tamo ali prekasno, jer se momak ubio pucavši sebi u glavu iz pištolja. Pitali su komšije u kakvom je stanju bio.

-Tri nedelje je proveo u stanu, pričajući kako će ga ta cura odvesti do groba. Hteo je da se jebe a da mu ne uđe. Klasičan psiho, kao i svi ostali.

-Pa, barem je dobio i jare i pare, rekla je Nataša.

Kroz nekoliko sati dobili su dojavu o saobraćajnoj nesreći na gazeli, gde su se Bozalo i njegov drugar zabili vozeći 300 kilometara na sat. Autopsija je pokazala veliku količinu kokaina u njihovim telima. U novinama se pojavila umrlica mladog momka, koga su pozdravili momci iz bilijar kluba. Bio je dobar dečko.

Stamenkovski je posmatrao Andreu na postolju. Iako mrtva, još uvek je bila lepa, mislio je, dok je slušao glasove mladih cura koje su vežbale pevanje preko puta mrtvačnice.

Detektiv i Nataša su doveli Andreinog oca da je pogleda poslednji put. Čovek je pogladio po obrazu.

-Moje dete...

Okrenuo se detektivu i Nataši.

-Izvinite me.

Izašao je iz mrtvačnice i ušao u pežo. Neko vreme je sedeo tu, pa pokrenuo auto do stana. Skupio je sve svoje skulpture i slike i bacio ih u kontejner, vratio se u auto i odvezao se do šume gde se njegova žena ubila. Sunce je počelo da topi sneg, pretvarajući ga u vodu, kad se čovek obesio o drvo kruške, isto drvo gde je njegova žena umrla.

Momak koji je svedočio ubistvu Andree govorio je dok je Nataša zapisivala izjavu u kompjuter, pušeći cigaretu. 

Going Places (1974)

Two criminals, Gerard Depardieu and Patrick Dewaere performs a series of crimes until they meet some whore who they fuck but she can't reach orgasm. They leave her and in the bus encounter woman who is breastfeeding her baby. They suck her too and afterwards follow middle-aged ex-convict who invites them to her house. They fuck her and in the morning she kills herself shooting gun into her pussy. Two criminals find about her son, also ex-convict and together goes to rob some man, accidentally shooting him. Escaping into ex-convict village house with the blonde slut they stay there some time until ex-convict finally manages to make blonde slut reach orgasm. Two criminals depart and steal car from husband and wife, taking their young daughter with them. Funny and brutal, some moralist bitch about this movie, but this is how it is.

Beau-Pere (1981)

Pianist Patrick Deawaere is working in some restaurant. His wife leaves him because he's broke, but as she drives out got hit by the truck and dies instantly. So pianist is alone with his stepdaughter. Soon they fall in love with each other, and her real father finds out about it and goes raving mad. As she grows up she goes with boys of her age, and pianist, although jealous, accepts this and find himself another woman. Well shot and directed with great ending.

The Clockmaker (1974)

Opening sequence of the train and child in it and the burning car make this movie worth just because of it. Beautifully shot, it tells a story about old clockmaker and his delinquent son who never spoke to him, nor does he to him. And son got into trouble by killing some man over girl in factory that she was working. He is sentenced in prison for 20 years and in last scene he finally speaks to him, behind bars, telling him that his girlfriend is pregnant. I expected that clockmaker after leaving prison commits suicide by jumping into the river, but he didn't do it. Anyway, good adaptation of Simenon novel.

Noce Blanche (1989)

Philosophy professor (Bruno Cremer) falls in love with fucked-up teenager Vanessa Paradis. He tries to help her and after some time of happiness decides to leave her, which she doesn't take well, so she starts doing shit and ultimately kills herself in some run-down apartment. Not a bad movie, but low on budget.

Fell

Weird comic book by Warren Ellis about detective Richard Fell who is transferred to Snowtown, in which he investigates bizzare crimes. Every episode is separate and it seems he made it as he went along, which isn't bad sometimes. 

Crying Freeman

Great manga about assassin working for the Chinese mafia, who shed tears after every killing because of his regret that once he was ordinary man, before witnessing murder and brainwashed into becoming assassin. On one of his job girl painter draws his face, so he must kill her, but instead fall in love with her and invites her into organization. After that organization is challenged by other groups, and every time they send some monster to defeat crying freeman, but every time they fail. After each killing and mobster tripping there are huge amounts of fucking, and art is really beautiful maybe because it's not full fledged with those huge eyes and shit, and in some sense it's both menacing story and sad at the same time.

Betty Blue (1986)

Romantic movie about young couple who are constantly fucking and arguing, leaving one place after another. Boyfriend is aspiring writer and Betty thinks his pornographic crime novel is superb, so she tries to make it published. After some time Betty becomes more and more crazier, which seems so natural for Beatrice Dalle, and after miscarriage she wents mad. Her boyfriend, saddened by her mental state in hospital kill her with pillow and in the end his novel get published. Although it runs three hours it's never boring because of great chemistry of two actors.

Stanley Ellin - House Of Cards

Ex-boxer is hired to babysit child of unstable woman in strange house and strange family, and previous guardian apparently killed himself.  After some time, poor man realizes that it is a hideout for terrorist organization and must save his life and life of the child and his mother. First part is rather good, but second become little tedious with all that political shenanigans.

Tony Hillerman - Skinwalkers

Detective of the Navajo Tribal Police Chee and FBI agent Leaphorn investigate series of seemingly unconnected crimes on Indian reservation. Indians believe that skinwalker is killing people, malevolent spirit that can take form of any being and control it, which Leaphorn doesn't believe it since he hates superstition, but Chee, being an Indian, believes. Unfortunately, things turn out rather banal, since the killer is director of the hospital who was responsible for the death of some people, so Indians assumed there was some witch in it. In either case, good crime novel, somewhat exotic.

Arthur W. Upfield - Sands Of Windee

Napoleon Bonaparte, called Bony, greatest detective in the world, is sent by the police to town in Australia to investigate strange dissapearance of man and possibly his murder. Bony is half-caste, neither Aboriginal nor Australian, but his methods are unusual and effective in solving crimes. By deceiving people who he is, he delves into strange aboriginal magic and drunken Australians. Good crime novel and very strange.

Peščani sat

Zaključavši vrata kancelarije, sišao sam spiralnim stepenicama do izlaza iz zgrade i ušao u podzemnu garažu. Sredovečni tip u crnoj jakni i farmerkama, crnim rukavicama i crnim patikama, stajao je pored crvenog mercury cougara, gledajući me.

-Vi ste Čed Piterson, privatni detektiv?

-Jesam.

-Ovo je za vas.

-Od koga?

-Ne znam. Rečeno mi je samo da vam ga isporučim.

Hteo sam još nešto da ga pitam, ali je brzo otišao, i ostao sam u praznoj garaži punoj automobila gledajući mercury cougar. Otvorio sam vrata i seo za volan. Ključ je bio u pretincu, kao i neki papir sa adresom. Ulica na Konjarniku. Detaljno sam pregledao automobil u slučaju da nije postavljen neki prislušni uredjaj ili eksplozivna naprava. Okrenuo sam detektiva i Natašu.

-Ćao, Čede.

-Ćao. Upravo sam sreo nekog tipa koji mi je isporučio crveni mercury cougar. Možeš li da proveriš odakle je i ko je vlasnik?

-Dobro. Dovedi ga do stanice pa ćemo da vidimo.

Pokrenuo sam auto i odvezao se iz garaže na ulicu, prolazeći niz pošljunčani put do glavne ulice. Poslednjih nekoliko dana su bili izmešani, tako da se nisam dobro sećao svega. Šmutorak, Šreda, Četak i tako dalje. Policajci u stanici nisu bili od neke pomoći, tako da sam otišao do adrese na Konjarniku koja je bila zapisana na papiru. Crvenilo sunca se stapalo sa prljavim snegom dok sam prilazio uz trotoar. Bila je to kućica na uzvisini, tačno preko puta osnovne škole. Još jedna kuća je bila preko puta na levoj strani. Žena u beloj jakni je odnosila smeće do kontejnera. Popevši se gore, otvorio sam vrata kuće i ušao unutra. U odličnom stanju, mislio sam, dok sam razgledao, ali kao da niko tu nije živeo. Osim uobičajenih stvari nisam pronašao ništa značajno. Jedan roman je stajao na stočiću pored kreveta. Zapalivši cigaretu, seo sam na fotelju i čekao neko vreme. Imao sam čudan osećaj kao da ova kuća nije pripadala ovde, i izašavši napolje da prošetam, uverio sam se u to, gledajući decu kraj škole kako prolaze, uopšte ne primećujući ni mene ni kuću. Bacio sam opušak na zemlju i vratio se unutra. U kuhinji sam pronašao polupraznu teglu kafe, stavio je da se skuva. Proključavši, sipao sam u šolju i seo na fotelju, pokušavajući da ostanem budan. Jaka crna kafa me je malo razbudila, i zapalivši cigaretu ugledao sam devojčicu od desetak godina kako ulazi u kuću. Krupne smeđe oči su me znatiželjno posmatrale. Nosila je roze haljinicu sa leptirićima i kosa joj je bila uvijena.

-Ćao. Ko si ti?

-Privatni detektiv. A ti? Šta radiš ovde?

-Simona. Živim u kući prekoputa. Ponekad dođem ovde.

-Znaš li čija je ova kuća?

-Nemam pojma. Hoćeš da igramo igru?

-Kakvu?

-Pokazaću ti.

Sela je na stolicu kraj stola i izvukla starinski sat sa lančićem. Potom ga je pružila kroz moje šake i sat se pretvorio u prah, prosipajući se po stolu.

-Kako si to izvela?

-Baba me je naučila. 

-Hvala ti. Evo ti bombona.

-Možemo još neki put da se igramo.

Uzela je bombonu i izašla iz kuće. Popivši kafu, izašao sam napolje i prešao ulicu do betoniranog platoa sa koga sam imao odličan pogled na kuću. Čekao sam neko vreme, dok nisam primetio kadilak crne boje kako prilazi kraj kuće. Iz njega je izašao tip, popeo se gore i ušao u kuću. Izvadio sam durbin i posmatrao šta radi. Hodao je kroz kuću, nešto mrmljao, onda zastao. Potom je izašao i vratio se u kadilak. Veče se pomaljalo i mrak se spuštao na ulice, dok su svetiljke jedna za drugom bacale senke kroz drveća i ljude.  Tip je neko vreme sedeo u kolima sa izbačenom rukom, pušeći cigaretu. Pokrenuo je auto skoro besčujno i polako dok sam se spuštao do merkurija. Pratio sam ga sa bezbedne udaljenosti i zahvalio se satani što nema puno saobraćaja. Tip je vozio naizgled besciljno, kao da daje oduška sebi, spuštajući se do gazele. Na semaforu je ubrzao i prošao na vreme dok sam morao da čekam da prođe crveno svetlo, i pogledavši kroz retrovizor dva automobila, krajsler i oldsmobil. Morao sam da prođem kroz crveno dok su me đavoljski automobili jurili, pucajući iz pištolja. Kroz udaljeno crnilo još uvek sam imao pogled na kadilak. Odjednom je zaokrenuo i jurnuo ka meni, dok su krajsler i oldsmobil krenuli za njim. Očigledno su njega pratili. Morao sam da stisnem gas, ne obazirući se na saobraćajna pravila. Izvukao sam beretu i pucao u gumu crnog krajslera, dok se oldsmobil zabio u poluprazni trolejbus. Kadilak je ubrzao i skrenuo u jednosmernu ulicu, potom usporio i zastao. Izašao sam iz merkurija i pošao prema tipu. Bio je to čovek u godinama, u sivoj jakni i crnim pantalonama. Lice mu je imalo detinjasti izgled dok me je posmatrao.

-Ko ste vi?

-Objasniću vam. Pođite sa mnom.

Pratio sam ga niz ulicu gde je nedaleko bilo neko groblje, dok nije zastao kraj motela. Svetla automobila koji su prolazili su bila kao neke mačje oči dok smo ulazili u predvorje. U jednom separeu dva tipa su ispijala pivo. Gusta magla se nadvila oko motela dok smo se penjali do apartmana. Već je bilo praskozorje i čovek je otključao vrata i ušao. Na stočiću su bili naslagani romani. Seo je na fotelju, prekrstio noge i zapalio cigaretu. 

-Vidite, ja sam vam poslao onaj auto.

-Zašto?

-Bio je to jedini način kako biste mi pomogli.

-Oni tipovi...

Čovek je pogledao kroz prozor izbacujući dim kroz nozdrve.

-Već neko vreme su mi na tragu. Imam još malo vremena da pročitam ovaj poslednji roman. Tako da ćete morati da pazite na mene, mada sumnjam da ćete uspeti.

-Zašto hoće da vas ubiju?

-Zato što sam ih prevario. Vidite, ja sam ionako mrtav čovek. Tako da nije važno.

Izgasio je cigaretu u pepeljari i sipao pivo. 

-Hoćete li cigaretu?

Uzeo sam i zapalio.

-Možete biti u predvorju. Ima bilijar klub, restoran, striptiz...samo držite oči otvorene.

Reći su prolazile kroz njega kao u polusnu. Izašao sam iz sobe i krenuo niz hodnik do lifta. Spuštajući se, razmišljao sam o ovom čudnom slučaju posmatrajući moje lice u ogledalu. Seo sam i naručio kafu. Pokušavao sam da ostanem budan, i neko vreme sam zadremao trenutak-dva. Nikoga nisam opazio kako ulazi. U striptiz klubu je treštala jaka muzika dok sam prolazio kroz masu uspaljenih ljudi. Cura je obigravala oko motke. Ni tu nisam primetio nikog sumnjivog. U drugoj prostoriji je neka žena svirala klavir dok je pevač izvodio uobičajene pesme. Seo sam na stolicu i neko vreme slušao, dok mi popušena cigareta nije opekla prste. Vratio sam se gore i ušao u sobu. 

-Jesi li završio?

-Da. Došao si.

-Aha.

Izvukao sam beretu i ispalio metak u čoveka. Izašao sam iz sobe, spustio se liftom, prošao kroz predvorje i stupio u gustu maglu.

Tumor

Private detective is suffering from brain tumor in this grim noir tale of loss and redemption. Old and worn, he is hired by drug dealer to find his daughter who stole his money. As he finds her, he becomes like some guardian over her, and in his demented mind thinks of her as his dead wife who was killed by gangsters while he was working for them. All that time holding in his heart his beloved one, he manages to save another, and eventually dies from a gun wound in a shootout. Very gritty and depressing noir comic, with equally depressing artwork.