Wednesday, November 10, 2021

U paukovoj mreži

 





Astrološkinja Ana Milenković očekivala je klijenta svakog momenta. Bila je to žena tridesetih godina, obučena u plavu bluzu i crne pantalone. Na kosi je imala šnalu u obliku zodijaka. Unutrašnjost njene kancelarije bila je načičkana raznim okultnim simbolima. Nekad davno kad je počinjala posao verovala je u astrologiju i zodijačke znake, gledanje u šolju i sve te stvari, ali vremenom joj je posao dosadio i počela je da ga mrzi. Nije sebe smatrala prevarantom, već kao osobu koja pomaže ljudima u nevolji.

Začula je otvaranje vrata kad je ušao tip u sivom kaputu širokih tamnih očiju. Ostavljao je utisak jako ozbiljne osobe dok se smeštao na fotelju ispred stola Ane Milenković. Dok je posmatrao fiksirajući je kao nekakav objekat koji treba snimiti i potom odložiti u tamnu sobu za razvijanje fotografija, primetila je ožiljak na njegovom vratu.

-Dobar dan, Ana. Već neko vreme imam čudne snove, kao neko šaputanje, jako umilno...uglavnom, interesuje me moja sudbina.

Ana je izvukla cigaretu iz pakle i zapalila. Otpivši kafu sa stočića, ugasila je cigaretu koju je tek bila zapalila i izvukla još jednu, pa je i nju zapalila.

-Pružite mi svoj dlan desne ruke, Tomislave.

Tip je skinuvši kaput zavukao rukav crnog duksa i ispružio desnu ruku ka astrološkinji.

Ana je posmatrala njegov dlan i crte na njemu. Nešto je mrmljala sebi tiho u bradu dok se dim dizao iz cigarete.

-Hm...vidim ovde povoljne znake. Mogu vam reći da ćete imati veoma uzbudljiv period koji vas čeka u narednim danima.

Tip je pažljivo povukao ruku ka sebi, navukao duks i obukao sivi kaput. Bio je zadovoljan ohrabrujućim rečima mlade astrološkinje. Izvadivši dve crvene novčanice iz džepa kaputa pružio ih joj je, zahvalio se i otišao. Ana Milenković je ugasila cigaretu u pepeljari i proučila novac, pošto su joj u više navrata nudili lažni.

---

Stojeći tako na betonu ispred zgrade u ulici džordža vašingtona osećao se nekako ispunjeno. Gusta magla i kiša koja je pljuštala počeli su da mu kvase kaput. Iako je bio nepromočiv, izvukao je kišobran i prešao na drugu stranu ulice. Pregledavši ponudu dnevnih listova, kupio je časopis o poznatim ličnostima. Čekajući bus prelistavao ga je i s vremena na vreme bacao pogled na ulicu. Bus je brzo došao i spremivši časopis ušao je i smestio se na sedište pored neke babe. Pored njega i babe u autobusu je bila i žena sa 5-godišnjim detetom. Bio je tu i neki stariji gospodin u zadnjem delu.

Brzo je stigao do svoje stanice i popeo se stepenicama do stana gde je živeo sa svojim bratom blizancem. Ušavši u stan otresao je kišobran i smestio ga u ugao da se osuši. Skinuvši kaput skuvao je kafu i seo na kauč da se odmori. U oglasnom delu časopisa bili su oglasi za kreme, druge časopise i hot-line usluge.

Prolazeći pored njega brat blizanac Lazar uzeo je knjigu sa stočića. Potom se okrenuo i stao iza njega. Otvorivši knjigu seo je na fotelju, malo je prelistao i zapalio cigaretu.

-Kako je bilo na seansi.

-Prilično dobro.

Prelistavši knjigu poneo je sa sobom i prešao u drugu sobu. Okrenuvši broj hot line linije Tomislav je čekao dok mu se nije javila operaterka seksi glasa. Kurac mu se digao dok je čekao vezu.

Neko vreme mu je dahtala u telefon dok je žestoko drkao. Svršivši prekinuo je vezu. Međutim mnogo mu se svidela, pogotovo njen glas.

U narednim danima često je zvao baš tu operaterku i drkao na njeno dahtanje. Posle izvesnog vremena dosadilo mu je to zivkanje tako da je poželeo da je upozna. 

Sedeći na kauču u sobi pušio je cigaretu i gledao kroz poluotvoren prozor u crno nebo i guste oblake. Reči koje mu je izgovorila astrološkinja i poznanstvo sa ovom hot-line operaterkom uveravali su ga da je upravo ona osoba koju je celog života čekao.

Bilo mu je nestalo cigareta. Obukavši sivi kaput spustio se stepenicama i prošetao do trafike na uglu. Kupivši cigarete setio se svog drugara slikara koji je živeo na novom beogradu. Nemajući šta da radi te večeri odlučio je da ga poseti. Bio je to stari bradati čovek umrljan raznim bojama po telu. Atelje koji mu je služio i kao prebivalište nalazio se na tavanu solitera. Bio je ispunjen raznim četkicama, bojicama, slikama i ostalim stvarima što su činila atelje umetnika. Neko vreme mu je davao časove crtanja. Sedeći okrenut leđima na stolici posmatrao je poludovršenu sliku pred sobom kad je Tomislav ušao. 

-Ćao, Siniša, rekao je Tomislav prilazeći mu i osmotrivši sliku.

Slika je prikazivala devojku vezanu za postolje prekrivenu paučinom. Na njenom trbuhu ogroman pauk je stajao. U pozadini je sijao crni mesec. Tomislavu se slika jako sviđala.

-Još uvek slikaš te morbidne prizore.

-Aha.

Nešto je šuškalo među zastorima u stražnjem delu ateljea. Prošavši kroz zastor devojka plave kose je izašla obučena u plavi džemper i sive kožne pantalone.

-Oh, Tomo, ovo je moj model. Bile su joj potrebne pare pa se ponudila da je slikam. Eleonora, ovo je moj nekadašnji učenik.

Devojka pruži ruku Tomislavu.

-Ćao.

Tomislav klimnu glavom. Tad se nešto čudno desilo. Zvuk njenog glasa bio je identičan hot line operaterki za kojom je toliko žudeo. 

Eleonora uze torbicu i pozdravi Sinišu. Zatim napusti atelje.

Uzdrman ovim saznanjem Tomislav je neko vreme stajao kao zamrznut posmatrajući poludovršenu sliku na postolju dok je Siniša spremao sebi čaj od kamilice.

Kao prenut iz sna, Tomislav se probudio i ponovo našao sebe kako stoji u ateljeu.

-Je li, Siniša, ko ti je ova Eleonora.

-Ma neka kurva. Stanuje par ulica od mene. Što.

-Mislim da je poznajem.

---

Lazar je posmatrao kolonu manekenki koje su se spremale za fotkanje. Bio je zaposlen u model agenciji kao dizajner i imao je dobre ideje za haljine i majice koje će se dopasti devojkama koje prate poslednju modu. Njegova omiljena modelsica mlada Katarina šetkala je nestrpljivo čekajući na svoj red. Lazar je nešto crtkao dok Katarina nije došla na red. Obasjana svetlom, bacila je pogled ka Lazaru. Posle nekoliko fotkanja povukla se u prostoriju za odevanje. Lazar je diskretno ušao u njenu prostoriju. Obnaženih leđa skidala je tonu šminke sa sebe tako da ga nije primetila. Lazar je držao iza leđa kožni kaiš. Polako joj je prišao i obmotao ga joj oko vrata. Čvrsto je gušeći, izdahnula je kroz nekoliko trenutaka. U prostoriji su bile neke prilično uverljive lutke ženskog oblika. Premestivši lutku na stolicu strpao je Katarinu u veliki mrtvački sanduk.

---

Tomislav je pratio Eleonoru do njenog stana u soliteru par ulica dalje od ateljea. Bešumno kao mačka skrivao se i penjao zavojitim stepeništem. Sačekao je neko vreme da otključa vrata stana, uđe unutra i kad je začuo škljocanje brave, prišao je i pozvonio. Otvorivši vrata, začudila se kad je ugledala tog čudnog tipa širokih očiju. U mračnom hodniku nije ga mogla baš dobro osmotriti. Osetivši opasnost, pokušala je da zatvori vrata. Tomislav stavi nogu između dovratka i vrata i uđe zgrabivši Eleonoru za telo. Zapušivši joj usta rukom, odveo je do spavaće sobe i bacio na krevet. Potom se spustio kraj nje i čvrsto je držao za ruke. Eleonora je dahtala.

-Ko..ko si ti...

-Pa tvoj omiljeni hot-line obožavatelj. Zar ne prepoznaješ moj glas.

Eleonora vrisnu.

Čvrsto je držeći za ruke iz usta mu je izašao ogroman pauk koji se polako počeo spuštati niz njegov kaput na Eleonorino telo. Pauk poče pleteti mrežu po njenom telu. Premrežena gustim slojevima paukove mreže Eleonora je izdahnula. Tomislav je ustao sa kreveta i izvadio cigaretu iz kaputa zapalivši je. Posmatrajući učaurenu hot-line operaterku, prilično ga je podsetila na sliku koju je video u ateljeu njegovog prijatelja. Popušivši cigaretu, ugasio je jezikom i strpao u džep kaputa. Potom je uzeo pauka i ubacio ga u usta. Izlazeći iz stana spuštao se zavojitim stepenicama ugledavši neku plavušu kako se penje. 

Na hladnom pločniku vetar je zavijao. Preko puta pauk je odnosio neki automobil. Tomislav pređe ulicu i zaputi se kući.

---

Lazar je sedeo na fotelji prekrštenih nogu ispijajući vino. U stanu je bilo mračno. Čuo je otvaranje vrata i kroz tamu video svog brata blizanca. 

...

Komšije solitera su se požalile na veliki smrad koji je poticao iz Eleonorinog stana. Dugo su kucali na vrata i zvali je, ali nije bilo odgovora. Tako da su pozvali policiju.

Poprskavši nekoliko pešaka koji su tog jutra polazili na posao, detektiv je parkirao ispred solitera i izašao iz automobila. Penjući se do Eleonorinog stana detektiv je svako malo kašljucao. Razvalivši vrata ušao je u zagušljivu prostoriju i prošavši hodnik ugledao zanimljiv prizor.

Mrtva devojka je ležala na krevetu kako se činilo u paukovoj mreži. Crvi su izbijali iz njenog tela. Ubrzo je došla i policajka Nataša. Bila je nešto gladna pa je u ruci držala picu sa pečurkama. Navikla je svašta da vidi tokom karijere, ali ovo je bilo uistinu jezivo, pa se malo zagrcnula.

-Au, kolega, šta je ovo.

-Liči na paukovu mrežu.

Nataša upali baterijsku lampu tragajući za paukom. Nije ga našla. Ispitujući komšije doznali su da je devojka u slobodno vreme radila kao hot line operaterka i u isto vreme pozirala jednom slikaru par blokova udaljenog od nje.

---

Ana Milenković astrološkinja očekivala je Tomislava. Prevukla je tarot kartu preko ruke kad je ušao mladić u sivom kaputu.

-Samo želim da vam kažem da sam jako zadovoljan vašom uslugom.

Nešto je bilo neobično pri drugom susretu sa ovim čovekom. Nije bilo sumnje da je to isti čovek, ali nekako je drugačije izgledao.

Ana se ipak oseti polaskanom pa prođe prstima kroz kosu.

-Možete li još jednom da pogledate moj dlan.

-Naravno. Sedite.

Tomislav ispruži dlan desne ruke. Dok je Ana posmatrala linije levom rukom je izvukao čekić iz džepa i mlatnuo je po glavi.

---

Detektiv i Nataša su posetili slikara u ateljeu. Osetili su se pomalo čudno u tom ambijentu. Siniša je stajao ispred njih sa četkicom u ruci.

-Poznavali ste Eleonoru.

-Jesam. Povremeno mi je pozirala.

Detektiv je prišao slici koja je stajala na postolju. Veoma ga je podsećala na mrtvu devojku u stanu.

-Jeste li vi ovo naslikali.

-A. Jesam. Nije još dovršena, ali radim na tome.

Osetivši oštar pogled detektiva, Siniša je zadrhtao.

-Da se nije nešto desilo njoj.

-Mrtva je. Ubijena. Zapravo, stanje u kojoj smo je našli veoma podseća na vašu sliku.

Siniša izvuče krpu za brisanje crteža i obriše lice njome.

-Mislite da sam je ja ubio. Istina je, slučajnost je zapanjujuća, ali verujte mi nemam ništa sa tim.

-Znate li možda nekog ko bi joj naudio.

-Hmm...čekajte. Bio je juče kod mene neki mladić. Baš u tom trenutku je Eleonora napuštala moj atelje posle akta. Bio je prilično zainteresovan za nju.

-Opišite ga.

-Hm...smeđe oči, crna kosa...nekad sam mu davao časove crtanja.

---

Inspektor Stojković je ispitivao smrt mlade manekenke Katarine. U njenoj odaji za šminkanje i presvlačenje našli su lutku na stolici gde je ona sedela posle foto sesija. Međutim, tela nije nigde bilo. 

---

Prijatelji pokojne Eleonore i posebno njene prijateljice iz hot line centra bili su veoma žalosni zbog njene smrti.

Okupljeni na sahrani, plakali su i cmizdreli. Nad skupinom ožalošćenih spustila se gusta tama. Svrake i gavranovi leteli su iznad drveća dok je kiša pljuštala i slivala se niz kišobrane Eleonorinih poznanika. 

Posle nekog vremena sahrana je bila gotova pa su svi zajedno otišli da nešto pojedu i popiju.

Eleonorinom grobu prilazio je Lazar noseći sa sobom crnu kesu u kojoj je bila umotana Katarina i Ana Milenković. Spustivši kesu tešku kao crna zemlja, izvukao je lopatu i počeo da otkopava grob Eleonore. Otkopavši grob, strpao je Katarinu i Anu zajedno i ponovo je zatrpao.  

---

Detektiv i Nataša su posetili prebivalište momka koji je juče bio u ateljeu slikara.

Vrata im je otvorio Lazar.

-Jeste li vi Tomislav.

-Jesam. Uđite.

Detektiv i Nataša su ušli u zamračeni stan. U drugom delu prostorije Tomislav je sedeo u fotelji.

-Čuli smo od vašeg prijatelja slikara da ste bili zainteresovani za pokojnu Eleonoru.

-A.

-Jeste li je ubili.

-Jesam.

-Takođe, mlada astrološkinja i manekenka su prijavljeni kao nestali. Znate li nešto i o tome.

-Znam.

-Pa recite nam.

-Možete ih naći u Eleonorinom grobu. I njih sam ubio.

-Zbog čega.

-Zla krv.

Detektiv i Nataša su ćutali. Stavivši lisice Lazaru izvukli su ga iz stana.

Tomislav se pridigao iz fotelje u kojoj je za to vreme sedeo u gustom mraku i kroz prozor posmatrao kako vode njegovog brata blizanca. Potom se vratio u fotelju i zapalio cigaretu.

No comments:

Post a Comment

George Sims - The Last Best Friend

Unusual crime novel about antiquarian Ned Balfour who finds out that his friend was murdered, and in unravelling of mystery gets skin deep i...